Urbana hortikultura

Hortikultura je znanost o intenzivnom, komercijalnom uzgoju kultiviranih biljaka poput povrća, voća, cvijeća te plantaža šumskog drveća, uzgoja sjemena i sl. Obuhvaća proizvodnju i oplemenjivanje biljaka, genetski inženjering, primjenu biokemije i fiziologije biljaka u uzgoju. Hortikulturni stručnjaci rade na poboljšanju uroda zrna, kakvoće, prehrambene vrijednosti, otpornosti na biljne štetnike, bolest i i vremenske neprilike. Hortikultura se obično odnosi na biljnu proizvodnju manjeg opsega za razliku od poljoprivrede, koja se odnosi na proizvodnju većeg opsega.
Bitan dio hortikulture je uzgoj u staklenicima uz velike prinose u optimalnim uvjetima (optimalna temperatura, vlažnost, razina CO2, količina svjetlosti, kontrola biljnih bolesti i štetnika). Tako se uzgaja povrće, rezano cvijeće i sl. U hortikulturi, nastoji se što više koristiti mehanizacija te umjetna i prirodna gnojiva.
Hortikulturni proizvodi često se prodaju na veliko po cijenama koje ovise o ponudi i potražnji na tržištu. Postoji i prodaja na aukcijama poljoprivrednih proizvoda. Neki uzgajivači ujedinjeni su u udruge proizvođača i tako lakše plasiraju svoje proizvode na tržište.

Hortikultura se još može definirati kao znanost o uzgoju i njezi flore i faune u vrtu. Latinski hortus znači vrt,a latinski cultura je uzgoj, razvoj, oplemenjivanje, usavršavanje.
Hortikultura obuhvaća brigu o tlu ( ili drugom mediju na kojem biljka raste ), razmnožavanje , oplemenjivanje i sjemenarstvo, uzgoj povrća,voća,vinove loze, ljekovitog, aromatičnog i ukrasnog bilja, proučava biljne bolesti i štetnike, ishranu bilja, ekologiju vrta, oblikovanje kao umjetnički i estetski aspekt vrta, a u još širem smislu i uzgoj gljiva, pčelarstvo, stočarstvo ( kućni ljubimci, sitna stoka ) itd. Razlikuje se u odnosu na agrikulturu tj. agronomiju prvenstveno u tome što latinski ager ( g. agri ) znači polje, seosko imanje dakle označava znatno veću površinu od hortus-a tj. vrta.
Hortikultura u užem smislu riječi često označava oblikovanje i njegu ukrasnog vrta kao područje krajobrazne arhitekture. Još od davnih vremena, čovjek je uz likovnu i glazbenu umjetnost, svoju kreativnost izražavao i kroz vrtnu umjetnost – počevši od starog Egipta, fascinantnih Semiramidinih visećih vrtova, Kine, Japana, Indije, preko mističnih srednjevjekovnih samostanskih vrtova, procvata renesanse u Italiji, baroka (dvorac Versailles i njegovi njegovi kraljevski vrtovi glasovite ljepote), engleskih romantičnih perivoja, pa sve do modernog doba.

Umjetnost prostornog oblikovanja vrtova, parkova i drugih pejzažnih kompleksa često se spominje i pod nazivom urbana hortikultura.