Naziv permakultura je skraćenica od termina permanentna (agri)kultura i predstavlja svjesno oblikovanje ne samo vrta već svih elemenata potrebnih za život prema načelima samoodrživosti – od brige prema zemlji do osiguranja hrane, energije, skloništa, materijala te ostalih nematerijalnih potreba. Permakultura označava harmoničnu integraciju ljudi i krajolika kroz korištenje lokalno raspoloživih resursa, ali ne na invazivan i eksploatirajući način već zatvarajući krug s prirodom kroz reprodukciju i preraspodjelu viškova.
Tri ključna načela permakulture su:
Briga o zemlji: Briga da se svi živi sistemi održe i umnože. Ovo je prvo načelo, jer bez zdrave zemlje, ljudi ne mogu opstati.
Briga o ljudima: Briga da ljudi imaju pristup resursima neophodnim za njihovo održanje.
Vraćanje viška: Ponovna investicija viška u sistem kako bi se osiguralo ispunjenje prvog i drugog načela. Ovo uključuje povrat otpada u sistem kako bi se reciklirao u nešto korisno.
Permakulturni dizajn naglašava obrasce pejzaža, funkcije i grupe vrsta. Određuje gdje bi ovi elementi trebali biti raspoređeni kako bi pružili maksimalnu korist lokalnoj sredini. Centralni koncept permakulture je maksimiziranje korisnih veza među komponentama sistema i sinergija krajnjeg dizajna. Fokus permakulture je dakle ne na svakom elementu odvojeno, nego na vezama koje se stvaraju među elementima uslijed njihovog organiziranja u sistem i kreiranje cjeline koja je veća od svakog zasebnog djela. Permakulturni dizajn traži načine za smanjenje nastanka otpada, ljudskog rada i ulaganja energije putem izgradnje sistema koji daje maksimum koristi među dizajniranim elementima i na taj način obezbjeđuje sinergiju sistema. Permakulturni dizajn se razvija tokom vremena uzimajući u obzir veze među elementima i same elemente i može postati izuzetno kompleksan sistem, koji proizvodi mnogo hrane i materijala sa minimalnim ulaganjima.